Stihovi

život je igra- igraj ju,
život je srća-prokockaj ju
život je ljubav- voli ga,
život je rastanak-prreboli ga.

Violina je instrument koji se svira,
a prijateljstvo zica koja se ne dira.

U jednoj ljubavi prepunoj snova, ostala je samo priča ova,
priča o jednoj ljubavi lažnoj, nekome sigurno nimalo važnoj,
priča je bila vrlo sretna sve dok nije došao dan i jedan je lik ostao sam,
u ovoj priči završetak nije sretan niti su sretni likovi u priči
ali samo znam da život nije vječan i da nijedna priča mojoj ne sliči!

Proci ce leta procice zime
ti me se secaj pamti mi ime!

Moj korak - moj san,
moja hrabrost - moj plan,
moje jutro - moj dan
MOJ ŽIVOT- MOJA STVAR!

Kada vidjamo uvek ista lica,
na kraju ona postaju deo našeg života.
A kada postanu deo našeg života,
onda žele i da nam ga izmene.
I ako ne bude po njihovom, nije im pravo.
Jer, svaki čovek ima tačnu predstavu kako bi trebalo da živimo svoj život.
A nikad nemaju pojma kako treba da prožive sopstveni život.

Hej ti medeni slatki stvore
znasli kome krades snove?
Ko ti stihove pise,
ko te voli najvise.
Nekome je do tebe stalo...
Kome, pa razmisli mala!

Gde god da krenem ja, shvatim da nesto fali mi,
zastanem i shvatim, moj andjele falis mi ti.
Falis mi ti, fale mi tvoji nezni dodiri,
tvoji umiljati pogledi, svi tvoji poljupci,
tvoja kosa mirisna,
tvoje oci prelepe i te tvoje male usne medene.

Ako se ikad sretnemo pruzit cemo ruke kao prijatelji stari.
Dignut cemo casu za one koji se vole,jer mi to nismo znali!

Pusti, Gospodine, strah na ljude, neka narodi shvate da su ljudi.

Njihovi idoli srebro su i zlato, djelo ljdski rukuusta imaju a ne govore,
oci imaju a ne vide usi imaju a ne cuju, nos imaju a ne mirisu
ruke imaju a ne pipaju, noge imaju a ne hode, nema glasa iz njihova grla
njima su slicni oni koji ih grade, svaki koji se pouzdaje u njih.

Kada imas neku muku za boziju se drzi ruku
bozija je ruka jaka muka ce ti biti laka.

Evo stojim na vratima i kucam.
Ako tko čuje moj glas i otvori vrata,
ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom.

Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinog Sina
da ne pogine ni jedan koji u ne vjeruje, već da ima život vječni.

Budi tu kad se probudim,
da mi pomogneš da otvorim oči,
koje si zatvorio.

Slobodna sam poput ptice poput cvijeta
koji cvjeta moja sreća nema kraja
kao da je došla iz samoga raja.

Pričam anđelima liče mi na bebe kako nisam srela milijeg od tebe
i da ne postoji sila moćna kao što je naša ljubav bila!

Jednom davno imala sam krila i letjela preko visina.
Bila su kao stvorena za mene
ali on slomi moja krila
i ostadoh i ostadoh bez svjetlosti u dubini tame.
Od toga dana sam sama kao nitko.

Imam anđela čuvara, on zbog mene noćima na spava
uvijek je s moje desne strane,on je anđeo čuvar bez mane
mom anđelu čuvaru Faba je ime i ja se ponosim njime.

Imam alkohol nemam tebe
fali mi ljubav bez tebe.

Bog je svim anđelima dao krila,
ali tebi nije,
jer nije želio da mu najljepši odleti.

Andjeo bez krila,
devojka sa greskom,
ista ona mala,
sa istim onim smeskom.

Andele cuvaj me cuvaj u srcu,
jer ja nezelim i nemogu bez tebe.

U ime oca u ime sina da nas nemuci kiselina.
Spasite nase bivse junake i njihove stomake.
Neka nam piva bude vitamin Amin!