Posmrtni stihovi

Umiru svi dragi,
kao i majka mila,
Znaj uvjek majko
da nisam te zaboravila.

Sta je zivot kada nemam tebe
nista mi ne znaci kada ti nisi kraj mene
sada da umrem ne bi ja zalila
ljubav zivota sam imala
ona za mene nije marila
a ja jos sve bi za nju dala
sta je ljubav kada nije uzvracena
sta je ljubav kada je samo navracena
i otisla daleko od mene i sada nema je
ja je zovem ona se ne javlja odgovora nema ja placem ona ne cuje
moj zivot vise smisla nema i sda tek razumem onu kletvu dabogda imao pa nemao.

Šta je jutarnje svanuće u odnosu na noćnu tminu,
Šta je ljepota sumraka mjeseca punog,
Šta je bistrina zore rosne,
Što je ljepota sunca jutanjeg iza vrha planinskog,
Što je nježnost leptira na tom jutarnjem suncu,
Što je šum izvora hladnog ispod hrasta zelenog,
Što je hlad hrasta tog u pojmanju orla na njemu,
Što je vječnost u odnosu na prolaznost,
Što je život u odnosu na smrt,
Što je izazov u odnosu na poznato,
Što je slast u odnosu na kiselost.
Što je bogatstvo u odnosu na siromaštvo,
Što je punost u odnosu na prazninu,
Što je duševnost u odnosu na bezdušnost,
Što je veličina u odnosu na prosjek,
Što je dobrota u odnosu na zloću,
Što je Vila u odnosu na vraga,
Što je tu pitanje a što odgovor,
Kad pogledaš sebe u ogledalo,
Vidjet ćeš odgovore sve.

Moje srce, za te majko kuca
ali mi dusa, na dva djela puca
Od tuge i Boli, sve me zivo boli

Od te silne tuge, meni se ne zivi
Za smrt tvoju majko, nikoga ne krivi
Bog ce dati pravde, pronaci ce njega
A ja kraj tvog groba, placem zbog svega.